Likvidacija kapelana u Morančanima vlč. Emila Čondrića, dvije časne sestre, trudnice Barbare Likić i još šest civila

U župi Morančani promijenilo se mnogo župnika i kapelana. Jednih se župljani rado sjećaju i spominju ih, dok su neki drugi (nepravedno) pali u zaborav. Danas ćemo se prisjetiti jednog kapelana župe Morančani kojemu se ni za grob ne zna.

 Emil-Stjepan Čondrić rodio se 28. kolovoza 1918. u Ograjini, župa Žepče. Bio je treće od jedanaestero djece u obitelji. Ono po čemu su ga svi prepoznavali bio je pramen bijele kose što je izrastao nakon opekline koju je nespretno zadobio. Završivši sjemenište u Travniku 1938. godine, Emil odlazi na studij bogoslovije u Sarajevo. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je  29.6.1942. u Sarajevu. Iste godine, 5. srpnja, slavio je mladu misu u Žepču. Bio je prvo kapelan u Modriči, a  potom kapelan župniku Starčeviću u Morančanima kraj Tuzle (12. 9. 1943.). Nakon što su partizani zatvorili župnika Starčevića, Emilu su zaprijetili da i njega isto čeka, ali on je pobjegao u šumu. Emilova rodbina tek je 1950. godine doznala za njegovu smrt. Ne znajući gdje je pokopan, Emilov brevijar i sliku Srca Isusova pokopali su u grob njegove majke. Brat Zvonimir, koji je slučajno bio u Carevoj Ćupriji, sreo je Matu Matijevića koji mu je rekao da je bio u skupini koja je bježala iz Tuzle. Prije nego što je Emil nestao, Matijević je od njega primio ceduljicu na kojoj je pisalo: “Morao sam otići.” Rodbina je od fra Joze Filipovića doznala da je Emil zakopan u selu Brgule iznad Vareša. Partizani su ga mučki ubili 08.08.1945. u 27. godini života s još dvije časne sestre i sedmero katolika civila. Imao je još brata svećenika Ivana blizanca, kojega je JNA osudila na smrt i strijeljala. Treći brat im je dugo godina bio svećenik i poslije rata služio na mnogim mjestima. 

 Župnik župe Jelaske saznao je kako je završio životni put vlč. Emila. Pokojni Anto Matičević iz Careve Ćuprije mu je u nekoliko navrata pričao o tome. Prema njegovim riječima, neki Jurica Divković je bio vodić vlč. Emilu i dvjema časnim sestrama iz Morančana prema Vijaci i planini Zvijezdi. Uz put im se pridružuje Barbara Likić iz Przića, udata za Antinog brata, koja je bila u visokom stupnju trudnoće. Prije likvidacije vlč. Emil je dva dana služio misu u nekoj kolibi – pećini, sto je posvjedočila jedna tada trinaestogodišnja djevojčica Anđa iz Očevije, koja je takođe bila nazočna. Otprilike tjedan dana prije Velike Gospe pripadnici KNOJ-a, odnosno partizani ih sustižu, a postoje indicije da im je netko iz Morančana ili s Husina dojavio kuda su otišli vlč. Emil i ostali. Odvode ih u selo Brgule kod Vareša i strijeljaju. Mještani tog sela su ih pokopali i dugo poslije Drugog svjetskog rata su ograđivali njihov zajednički grob. Sve do ovoga posljednjeg rata, kada su se stanovnici iz Brgula kod Vareša većinom raselili, a grobištu vlč. Emila i ostalih se izgubio trag.

 Postoji i još jedna verzija gdje je župnik župe Husino Marinko Mrkonjić ustvrdio da je saznao da s vlč. Emilom nisu otišle dvije časne sestre, nego rođene sestre pod prezimenom Mali s Husina, očeve sestre (tetke). Već pomenutu Barbaru je rodbina drugu vecer iskopala iz tog zajedničkog grobišta i sahranila na mjesnom groblju u Przićima. Nigdje ne postoje podatci da je vlč. Emil Čondrić bio za nešto optužen ili da je učinio kakvo zlodjelo. Najveća i jedina krivnja mu je bila ta što je u to vrijeme u ovom kraju bio Hrvat, katolik, mladi svećenik… i zato ga je trebalo (s)maknuti!


Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna neka im svijetli. Počivali u miru Božjem. Amen
Izvor: https://komunistickizlocini.net/

Bivši župnik župe Morančani Josip Batinić o Emilu Čondriću i Draganu Dujmušiću

Pokreće Blogger.